MENI
 
Naslovna » Ljudska prava » Međunarodni ugovori » Konvencija o sprečavanju mučenja (CPT)

Konvencija o sprečavanju mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja Saveta Evrope

Konvencija o sprečavanju mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja Saveta Evrope (ETS 126) je međunarodni instrument o ljudskim pravima legislativnog karaktera. Odredbama te konvencije utvrđena su individualna i kolektivna prava, određene mere za nadzor nad njihovim poštovanjem i osnovan Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka (lat. CPT).

Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja stupila je na snagu 1. februara 1989. godine nakon sedme ratifikacije. Konvencija je novelirana 4. novembra 1993. godine (Protokol 1- ETS 151 I Protokol II –ETS 152).

Državna zajednica Srbija i Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o sprečavanju mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih postupaka i kažnjavanja 2003.godine („Službeni list SCG – Međunarodni ugovori“, broj 9/2003).

Shodno članu 1. Konvencije, ustanovljen je Evropski komitet za sprečavanje mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka (u daljem tekstu: Komitet), koji putem poseta osobama lišenim slobode ispituje kako se prema njima postupa sa ciljem da, ukoliko je potrebno, poveća zaštitu tih osoba od mučenja i nečovečnih ili ponižavajućih kazni ili postupaka. Članom 2. Konvencije određeno je da je svaka država članica dužna da dozvoli da se, u skladu sa Konvencijom, sprovode posete osobama koje su javne vlasti lišile slobode u svakom mestu koje je u okviru njene nadležnosti.

Komitet organizuje posete mestima na kojima se nalaze lica lišena slobode da bi ocenio kako se postupa prema njima. Takva mesta su zatvori, ustanove za maloletnike, policijske stanice, centri za smeštaj pritvorenih imigranata, psihijatrijske bolnice, ustanove socijalne zaštite i slično.

Delegacije Komiteta imaju neograničen pristup ovim mestima i pravo da se bez ograničenja kreću po njima. One intervjuišu lica lišena slobode u četiri oka i komuniciraju slobodno sa svakim ko može da im pruži informacije.

Posle svake posete, Komitet dostavlja detaljan izveštaj dotičnoj državi. Izveštaj sadrži nalaze Komiteta i njegove preporuke, komentare i zahteve za informacijama. Komitet takođe zahteva detaljan odgovor na pitanja koja je pokrenuo u svom izveštaju. Ovi izveštaji i odgovori čine sastavni deo stalnog dijaloga sa dotičnim državama.

Sistem poseta

Posete obavljaju delegacije, koje se obično sastoje od nekoliko članova Komiteta, u pratnji osoblja Sekretarijata Komiteta i, po potrebi, dodatnih stručnjaka i prevodilaca.

Delegacije Komiteta obavljaju posete periodično (obično jednom svake četiri godine), a po potrebi se obavljaju i dodatne „ad hoc“ posete.

Komitet mora da obavesti dotičnu državu da namerava da obavi posetu. Nakon obaveštenja, delegacija Komiteta može u bilo kom trenutku da ode na bilo koje mesto gde se mogu nalaziti lica lišena slobode.

Saradnja i poverljivost

Načela saradnje i poverljivosti sadržana su u međunarodnom ugovoru kojim je uspostavljen Komitet.

Saradnja sa nacionalnim vlastima je suštinska za delovanje Komiteta, jer je cilj da se zaštite lica lišena slobode, a ne da se države osude zbog zloupotreba.

Druga osobina delovanja Komitetaje poverljivost. Nalazi Komiteta, njegovi izveštaji i odgovori vlada su, u načelu, poverljivi. Ipak, vrlo mnogo informacija o radu Komiteta je u javnom domenu.

Od dana ratifikacije Konvencije, Komitet je obavio pet periodičnih poseta Republici Srbiji i to: 2004. godine, 2007. godine, 2011. godine, 2015. godine i 2021. godine, a 2017. godine je sproveo ad hoc posetu našoj zemlji.

U skladu sa namerom Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društevni dijalog da na što sveobuhvatniji način služi zaštiti i unapređenju ljudskih i manjinskih prava u Republici Srbiji, kao i sa željom da rad svih organa državnih vlasti bude transparentan, klikom na donje linkove možete izvršiti uvid i preuzeti: